Najteži klijent

Čitajući "Self-Promotion for Dummies" razmišljam kako mi je promoviranje sebe samoga najteži dio, iako mi je to isto za klijenta svakodnevni posao. Nije lako biti originalan. Inovacija i prilagodba zajedno ključni su za uspjeh u mom poslu. S obzirom da svaki dan razmišljam o potrebama klijenta, ispucam tolike ideje za druge tako da i one koje sam mislio zadržati za sebe, vrlo često prodam. To je zamka u koju sam upao. Primjerice, pripremao sam ovu web stranicu četiri godine.

Pronaći vrijeme i novac za promovirati sebe zadatak je koji sam krenuo rješavati.

Ono što je mnogim dizajnerima najteže su poslovni razgovori, a dok se ne odlijepiš od stola u uredu nema novih narudžbi. Osim vještog umjetnika, moram biti močan ali ugodan pregovarač, rješavač problema i mirotvorac. Nastojim olakšati klijentu rješavanje potrebe tvrtke za oglasom, brošurom ili internet stranicom, razumijevajući njegova očekivanja, ukus i budžet. No, u poslovnoj suradnji zahtijevam poštovanje, dozvolu za kreativnost i korektno plaćanje.

Zbog toga što sam usmjeren na građenje dugotrajne suradnje, dopuštam povremeno komentiranje mojih rješenja, svjestan da se radi samo o osobnom ukusu. Mnogi ne znaju da sam ja "stari" dizajner, iako mi je kosa bujna i crna. Jako se trudim hodati u odijelima jer kravata čini čuda, a otkad vozim bolji auto govore mi "vi". Dosad su to bili moji promo-materijali.

Odlučio sam pokazati svoje radove i baš me zanima efekt samopromocije s obzirom da radova imam još od 1987. godine kad me niste mogli dobiti na mobitel ili mi poslati e-mail.

Poslu me u največoj mjeri poučilo iskustvo, a početno ohrabrenje i pravila struke prenio mi je Željko Borčić, "još stariji" dizajner od mene. U njegovom studiju Graffiti radio sam od 1987. do 1993. godine, još u vrijeme prije uporabe računala. Izuzetno mi je vrijedno iskustvo oblikovanja rukama, pravljenja maketa, upotrebe Letraseta, kolaž papira i tamne komore, što mi je dalo dublje razumijevanje ovog posla.

Nakon studija Graffiti prelazim u tiskaru Sant. Tamo pet godina organiziram i vodim DTP (Desktop Publishing), odnosno dizajn i pripremu izdavanja novina i ostalih tiskanih materijala. U tom razdoblju pohvalio bih se kupnjom novog Golfa i stana, dok sam svoju kreativnost odmarao. Iz poslovanja te tvrtke naučio sam da nema velikih i malih klijenata, već da svakog jednako poštujem i za svakog sa istim žarom radim.

Godine 1998. pokrećem studio Hoffer & Radić zajedno s dizajnericom Mihajlom Hoffer. Krenuli smo od "nule", što se tiče klijenata i poslova, i u kratkom se roku dokazali. Iz tog razdoblja shvatio sam da je za dolazak klijenta u ured presudan parking, a ne skup prostor u Staroj Vlaškoj.

Kao što je u "Odiseji u svemiru 2001." majmun razbijao kosti, tako sam ja 2001. godine razbijao svoj strah i osamostalio se. Bila je to dobra odluka i do danas sam, kroz suradnju s mnogim klijentima, realizirao puno idejnih rješenja. Sada mi vlastita galerija radova izgleda kao rad agencije od dvadeset ljudi, a nadm se da ste i vi to primjetili. Dovršavajući rad na vlastitoj internet stranici osjetih snažan efekt samopromocije na samoga sebe.

Kako svoj posao jako volim raditi, smatram se sretnikom i stoga što imam vjerne i pouzdane klijente.

Zahvalan sam što su mi omogućili da svoje ideje vidim realizirane na posterima, policama, vozilima, u časopisima ili na internetu.

Svima želim još mnogo zajedničkih uspjeha!

Siniša Radić